Pogled s Bukovice prema Lašvanskoj dolini.

Prilazna cesta na Malu Bukovicu iz smjera Travnika odnosno Mosora.

Kapela na Bukovici iznad Travnika izgrađena je 1936. godine pored temelja srednjovjekovne crkve. O starosti arheološkog nalazišta svjedoči isusovac Alexander Hoffer (1839-1914), profesor na travničkoj nadbiskupskoj gimnaziji, koji je 1. 4.1901. objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja iz Sarajeva sljedeća saznanja o ovoj lokaciji: Slučajno se je našla prošle zime stara crkva na Bukovici, malenomu selu na Vlašiću iznad Travnika. Seljak Mijo Lovrinović ogragjujući svoju njivu kopao je kamenje u jednoj gromili, pa je ovako otkrio temeljne zidine nekadanje crkvice. Ona je stajala na maloj ledini, bila je tačno orientovana prema istoku. Po temeljnim zidinama bila je 14•10 m dugačka i 6•60 m široka a svršavala se apsidom, širokom oko 5•50 m. Gradivo je obični neotesani kamen-vapnenac, koji je, gdje je trebalo, krupno okresan. Desnog zida hvata se u jugoistočnom pravcu druga hrpa kamenja; od ugla crkve jedno pet koračaja daleko otkrivena je prostrana grobnica sa svodom od sedre, koja je 2•60 m duga, 1•60 m široka i 1•10 m visoka. Ulaz u grobnicu je 0•80 širok i 0•60 visok. Kosti su, kako to već biva prigodom kopanja razbacane pa se sada ne može opredijeliti, kako je ležao mrtvac dotično mrtvaci, jer u grobnici ima prostora i za tri mrtva tijela. U zidu crkvice našla se zemljana posudica s novcima. Sva je prilika, da su ovi novci sakriveni, kad je crkva već bila razorena. Našlo se 6 turskih parica, jedno 13 do 14 dubrovačkih srebrnih polugrošića, kakvi se često dobivaju u Bosni, i jedno 36 mletačkih srebrnih groševa dužda Franje Dandola (1328.—1339.) i Andrije Dandola (1342.—1354.). Za sada se nije dalje kopalo; to će se učiniti po svoj prilici još ove godine.

Pripadnici Družbe Isusove, katoličkog svećeničkog reda, poznatiji u Bosni kao isusovci pojavili su se u ovdašnjim krajevima otprilike zajedno s uspostavom austro-ugarske vlasti a nestaju krajem Drugog svjetskog rata - za tih nekih nešto više od šest desetljeća neprekinutog djelovanja u Bosni, ostavili su neizbrisiv trag - ne samo u crkvenom već i u obrazovnom, znanstvenom, kulturnom i ekonomskom smislu - a koji se osjeća do današnjih dana. Pored ovoga svetišta na Bukovici, začetnici su i druga dva poznata svetišta u Lašvanskoj dolini: Gospina Vrila između Travnika i Turbeta te Kalvarije kod Malog Mošunja u Vitezu. Sva tri ova svetišta ostavljaju u amanet bosanskim franjevcima a sami isusovci, kao i stari gučogorski samostan nestaju gotovo istog ratnog dana u veljači 1945. - oni bivaju protjerani od strane nove komunističke vlasti, a samostan biva zapaljen.

Katoličko groblje na Bukovici.

Velika Bukovica, 1943. (vjeridba kod Lučića) - iz arhiva slika M. Slipac / B. Lovrinović.